U okviru obilježavanja Dana Grada Ljubuškog, u srijedu je predstavljen četvrti broja Biliga i Jezično blago ljubuškog kraja – rječnik zavičajnog govora autora dr. Ante Čuvala.
Navedena djela predstavili su dr. sc. Domagoj Vidović i mag. povijesti i informatologije Zvonimir Herceg.
Zvonimir Herceg u predstavljanju Biliga naglasio je važnost kulturno-povijesne baštine kao izvorišta identiteta koji oblikuje čovjeka, te istaknuo da nasljeđe prošlosti i danas ima značenje usprkos globalizaciji koja tradicionalne identitete nastoji izbrisati.
U nastavku predstavljač je naveo da udruga Hercegovačka kulturna baština – Bilig prepoznaje važnu ulogu kulturno-povijesnoga nasljeđa te da ga stoga nastoji očuvati, promicati i popularizirati u svome radu koji je okrunjen periodičnim objavljivanjem časopisa Bilig kao temeljnom publikacijom udruge.
Domagoj Vidović u uvodu se svojega izlaganja, između ostaloga, prisjetio svojih pokojnih gimnazijskih profesora koji potječu iz ljubuškoga kraja, Lidije Puljan i Radoslava Dodiga, i pokojnoga kolege s posla Luke Vukojevića te se prisjetio upoznavanja s gospodinom Antom Čuvalom. Zatim je iznio kratak presjek jezičnih spomenika hrvatskoga jezika i osoba iz ljubuškoga kraja važnih ne samo za mjesnu, nego i opću hrvatsku povijest. Istaknuo je pritom važnost Humačke ploče i Sarajevske deklaracije o hrvatskome jeziku iz 1971. čijim je potpisnikom Veselko Koroman. Spomenuo je i važne jezikoslovce gramatičare od Lovre Šitovića, autora hrvatsko-latinske gramatike (1713.), do Luke Vukojevića, jednoga od autora najopsežnijega suvremenog hrvatskog jezičnog priručnika Hrvatskoga jezičnog savjetnika (1999.). Istaknuo je važnost povezujuće uloge časopisa Bilig na prostornoj (cijela Hercegovina, Rama, dijelovi jugozapadne Bosne i Neretvanska krajina) i generacijskoj razini (autori pripadaju svim naraštajima, od najmlađih do najstarijih).
U osvrtu je na knjigu Ante Čuvala, usporedivši Jezično blago ljubuškog kraja s Ričnikom zapadnoercegovačkoga govora Ante Kraljevića, istaknuo kako su i razmjerno bliski prostori na hrvatskome jezičnom prostoru najčešće vrlo raznoliki. Ocijenio je kako su za poznavanje povijesti pojedinih govora važne i izvanjezične činjenice poput podatka da su Ljubušaci odlazili u Srijem na berbu kukuruza što je izmijenilo govore te pohvalio slikopisnu građu koja ovaj rječnik uklapa u hrvatsku tradiciju pisanja slikovnih rječnika započetu rječnikom Šta je šta Ise Velikanovića (1938.). Potom je razlučio jezične slojeve u rječniku, od očekivano najzastupljenijega turskoga sloja, preko mlađega i starijega romanskog sloja do razmjerno novoga njemačkog. Posebno se osvrnuo na riječi koje bi mogle pomoći u tumačenju pojedinih prezimena i nadimaka kao što su imenice cikvantin, ćutak, gnječ i peca te glagol plenkiti se.
Na kraju je izlaganja pozvao sve nazočne da ohrabre i pomognu Anti Čuvalu u dopunjavanju rječnika te da se i sami odvaže na pisanje sličnih djela.
Program je vodila Bjanka Medić, a za glazbeni dio je bio zadužen Slaven Bunoza.
