Dvodnevnim obilježavanjem Dana civilnih žrtava Domovinskog rata u Ljubuškom je odana počast nevino stradalim civilnim žrtvama (Filip i Ivana Kraljević te Radmila Bradvica), kojima je prije 31 godinu život oduzela agresorska JNA prilikom zračnih napada na stanovništvo Ljubuškog.
U Kulturnom centru u Ljubuškom u utorak je održano predavanje na temu civilnih žrtava Domovinskog rata. Gosti predavači bili su prof. dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i prof. povijesti Leo Mandić, ravnatelj Gimnazije Ljubuški.
Događaj je započeo minutom šutnje za stradale civile, a potom je prof. Mandić u svom izlaganju o ratu u BiH s osvrtom na Ljubuški podsjetio na zračne napade JNA na Ljubuški te na stanovnike koji su ozlijeđeni i smrtno stradali od zločinačke ruke te iznio podatke o stradalim Hrvatima civilima u BiH.
– Nažalost, u Ljubuškom su se dogodila ratna razaranja. U travnju 1992. godine granate su počele padati na Ljubuški. 9. travnja 1992. godine raketirano je selo Lipno, na kojeg su bačene dvije bombe ‘krmače’ i tom prilikom je stradao mještanin Ante Šaravanja. 21. travnja u napadu na uži dio grada stradao je Ante Sušac. 3. svibnja 1992. godine ostao je zapamćen kao jedan od najcrnijih dana. Tad su na uži dio grada ispaljene 54 rakete kalibra 128 mm, a tom prilikom stradala su nedužna djeca, brat i sestra, devetomjesečni Filip i desetogodišnja Ivana Kraljević te je ranjena Radmila Bradvica koja je preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda. Kasnije je nastavljeno granatiranje, 8. svibnja stradao je Krešo Granić, a potom su tog mjeseca uslijedili daljnji napadi – rekao je prof. Mandić.
Prof. dr. sc. Nazor govorio je o odnosima Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini te o stradalim civilima i zarobljenim vojnicima koji su žrtve zločina srpskih i muslimanskih snaga.
– Hrvatska nije sudjelovala u podjeli BiH već je ona svojim utjecajem na Hrvate u BiH, pomoći u obrani i naoružanju i opremanju njezine vojske te pružanju humanitarne pomoći civilima i vojnicima pomogla njezinom osamostaljenju i međunarodnom priznanju – istaknuo je Nazor.
U srijedu je u crkvi svete Kate služena sveta misa zadušnica koju je predmolio humački gvardijan fra Dario Dodig. Potom su ispred spomen-obilježja civilnim žrtvama Domovinskog rata vijenac položili i svijeće upalili obitelji i rodbina žrtava, predstavnici Grada Ljubuškog i Županije Zapadnohercegovačke i udruge proistekle iz Domovinskog rata, a među onima koji su odali počast stradalima su i učenici ljubuške Osnovne škole Marka Marulića, škole koju je pohađala stradala djevojčica Ivana te rukometašice mlađih dobnih skupina Izviđača.
Podsjetimo, o užasnom agresorskom činu tada je, između ostalih, pisala i Slobodna Dalmacija čiji novinar Ante Šuljak u tekstu „Oni i anđele ubijaju“ u uvodu piše: “O Bože, anđeli su usnuli. Leže, jedno pored drugog, u polumraku sobe. Tek im odsjaj svjetla voštanice titra po obrazima. Nevinim, dječjim. S kojih je juče nestalo rumenila i onoga sretnog, nepatvorenog osmijeha.
Brat i sestra. Sklopili su oči jedno pored drugog. Malena im tijela prekrivena cvijećem. Kao da sanjaju…Samo se teška tišina u polumračnoj sobi čuje. I duboki jecaj iz predsoblja stana na četvrtom katu u ljubuškoj Ulici JNA, na broju 2. Ivana je tek jedanaest ljeta imala. Njezin brat Filip nepunih devet mjeseci. O Bože, zašto su ubili anđele?!“
Oduzeli su im živote, no Ljubuški nije dopustio da se njihova žrtva zaboravi. Naime, odlukom Gradskog vijeća, datum 3. svibnja je uvršten među značajne datume vezane za Domovinski rat kao Dan civilnih žrtava Domovinskog rata Grada Ljubuškog, dok je prošle godine, na 30. godišnjicu napada, otkriveno spomen-obilježje koje će ostati kao trajno sjećanje na nevino stradale žrtve.
