U okviru provedbe projekta GREENMO – Promicanje središta zelene i inkluzivne mobilnosti za zelenija MED životna područja temeljem stvarnih potreba građana, koji provodi Grad Ljubuški u partnerstvu sa Sveučilištem Zapadne Atike, Grčka (vodeći partner), ALOT S.L.R., Italija, Sveučilištem na Malti, Sveučilištem Cipar, te Bax LTD iz Španjolske, u srijedu, 11. prosinca 2024. u Hotelu Bigeste održana je participativna radionica s građanima s ciljem prikupljanja stavova, percepcija i prijedloga o mogućem razvoju čvorišta mobilnosti u Ljubuškom. Radionicu je otvorila moderatorica Mihaela Papić iz Correlate d.o.o. kratkim predstavljanjem projekta, gdje je građanima objasnila osnovne pojmove i istaknula važnost čvorišta mobilnosti za poboljšanje prometne infrastrukture i kvalitete života. Nakon uvodnog dijela, sudionici su se međusobno upoznali, opisujući svoje svakodnevne prometne rutine.
Moderatorica je potom sudionicima pojasnila što podrazumijevamo pod pojmom čvorišta mobilnosti, navela njegove ključne elemente te objasnila razliku između urbanih, prigradskih i ruralnih čvorišta. Nakon toga, sudionici su podijeljeni u tri grupe prema vrstama čvorišta mobilnosti kako bi zajednički radili na zadacima.
Kroz prvu vježbu, sudionici su koristili metodu dizajnerskog promišljanja kako bi osmislili potencijalne primjere koristi čvorišta mobilnosti te razradili kako bi izgledalo idealno čvorište mobilnosti. Grupa za urbano čvorište naglasila je potrebu za kompaktno dizajniranim čvorištem smještenim na ulazu u grad, koje bi uključivalo električne autobuse, romobile i sustav park-and-ride. Predložili su dodatne sadržaje poput besplatnog Wi-Fi-ja, punionica za električna vozila, zelenih površina te jasnih digitalnih informacija o dostupnosti prijevoza u stvarnom vremenu. Grupa za prigradsko čvorište stavila je naglasak na intermodalnu povezanost kroz park-and-ride sustave koji bi uključivali dovoljno parkirnih mjesta za automobile i bicikle. Smatrali su da je ključno osigurati povezanost s urbanim područjem putem minibuseva ili romobila, s dodatnim sadržajima poput kioska za punjenje i informacijskih sustava koji bi olakšali kretanje građana. Grupa za ruralno čvorište bila je skeptična prema potrebi za čvorištem, naglašavajući da je zbog raštrkanosti naselja i velike ovisnosti o automobilima bolje usmjeriti resurse na poboljšanje osnovne infrastrukture, poput nogostupa i biciklističkih staza. Smatrali su da bi eventualno uvođenje autobusnih linija moglo olakšati povezivanje s gradskim područjima. Moderatorica je prikupljala inpute od svake grupe, dok su predstavnici grupa prezentirali probleme s kojima se svakodnevno susreću u prometu, kao i izazove i prijedloge vezane uz uspostavu idealnog čvorišta mobilnosti.
Sa svim grupama razgovaralo se o uslugama vezanim za mobilnost: dostupnost parkirališta za određene vrste prijevoza (automobili, taksiji, bicikli, itd.), dostupnosti stanica za punjenje i dostupnost ostalih usluga nevezanih za mobilnost (zelenih površina, Wi-Fi-a, informacijskih panoa i sl.). Jedna od tema bila je i pristupačnost čvorišta mobilnosti osobama s invaliditetom, starijim osobama i trudnicama.
Radionica je nastavila istraživanjem percepcija i potreba građana za čvorištima mobilnosti, gdje su sudionici razmijenili svoja mišljenja o potencijalnim utjecajima čvorišta na svakodnevni život. Grupa za urbano čvorište posebno je naglasila potrebu za smanjenjem gužvi i boljom integracijom različitih vrsta prijevoza. Grupa za prigradsko čvorište fokusirala se na povezanost prvog i posljednjeg dijela putovanja kroz sustave park-and-ride, dok je grupa za ruralno čvorište ponovila da postojeći uvjeti ne opravdavaju ulaganje u takav sustav.
Radionica je završila vježbama scenarija, gdje se istražilo kako različiti modeli čvorišta mogu utjecati na prometne navike i kvalitetu života građana. Grupa za urbano čvorište istaknula je kako bi multimodalne opcije, poput romobila i minibuseva, značajno olakšale kretanje građana. Grupa za prigradsko čvorište naglasila je važnost integracije s regionalnim prometnim mrežama, dok je grupa za ruralno čvorište ostala skeptična, naglašavajući da je ključni prioritet poboljšati osnovnu infrastrukturu prije nego što se razmotri izgradnja čvorišta.
Radionica je uspješno provedena, a građani su aktivno sudjelovali, dijeleći svoja mišljenja, percepcije i prijedloge vezane za čvorišta mobilnosti. Zaključak je da, iako postoji prostor za napredak, ključni izazov ostaje mijenjanje stavova i životnih navika svih koji previše ovise o automobilima, čak i za kratke relacije. Potrebno je razvijati prometna rješenja koja potiču održive oblike prijevoza i smanjuju ovisnost o automobilima.
